Kada kontroling oblikuje odluke, a ne samo brojke

Nikolina Dizdar Čehulić, Predsjednica Uprave, PLIVA Hrvatska

U suvremenim organizacijama menadžerske odluke sve se rjeđe donose isključivo na temelju analize podataka. Jednako važni postaju kontekst, ljudi, sposobnost artikuliranja dilema i kvaliteta dijaloga između menadžmenta i kontrolinga.

Kao sudionica panela „Očekivanja menadžmenta od kontrolinga“, Nikolina Dizdar Čehulić, predsjednica Uprave PLIVE, donosi perspektivu liderice koja kontroling ne vidi samo kao financijsku funkciju, već kao sugovornika u strateškim i organizacijskim odlukama.
 

Kada kontroling postaje stvarni sugovornik menadžmentu, a kada ostaje “u pozadini” odluka?

Kontroling postaje pravi sugovornik onda kada razumije business i ljude koji ga vode. Kada povezuje ono što se događa na tržištu, u timu i u organizaciji, a ne samo da služi za izradu kvalitetnih izvještaja. Danas se očekuje više, kontroling postaje stvarni sugovornik kada pridonosi objašnjenjima što svaki pomak znači, a ne samo da mjeri promjene. Meni je najvrjedniji onaj kontroling koji ne govori samo “ovo su brojke”, nego “ovo su posljedice, ovo su trade-off-i i ovo je pitanje koje kao leadership tim zaista moramo riješiti”. Kontroling postaje relevantan onog trenutka kada iz tablice prijeđe u konstruktivan razgovor.

Koja ponašanja kontrolera najviše povećavaju povjerenje menadžmenta u donošenju teških odluka?

Prvo, hrabrost da kaže istinu, i kada ona nije ugodna. Drugo, sposobnost da ostane smiren i argumentiran i kada je situacija kompleksna. I možda ponajviše, poslovna zrelost — da ne štite svoju analizu, nego da stvarno žele pomoći da organizacija donese bolju odluku. Povjerenje u kontroling ne gradi savršeni „dashboard“, nego argumentirana iskrenost i osjećaj da su istinski dio tima, a ne samo promatrači.

Kako kontroling može pomoći menadžmentu kad brojke ne daju jednoznačan odgovor?

Upravo tada njegova vrijednost najviše dolazi do izražaja, jer leadership rijetko odlučuje u situacijama gdje je sve jasno. Uglavnom je potrebno birati između dvije nesavršene opcije. U takvim trenucima kontroling ne mora imati sve “točne odgovore”. Njegova uloga je da pomogne strukturirati dilemu, da razdvoji bitno od nebitnog i da jasno pokaže što dobivamo, a što riskiramo sa svakom opcijom. To menadžmentu puno znači, jer dobra odluka ne nastaje uvijek iz sigurnosti, nego iz jasnoće. Kad brojke ne daju odgovor, kontroling mora pomoći da bolje definiramo pitanje.

Što kontroling mora bolje razumjeti o ljudima i organizaciji da bi bio utjecajan, a ne samo točan?

Kontroling treba uvažiti da organizacije ne vode samo logika i KPI-evi, nego i ljudi, prioriteti, strahovi, tempo i odnosi. Točna analiza nije dovoljna ako ne razumijete kako će neka odluka utjecati na ponašanje ljudi u sustavu. Primjerice, ako jednu funkciju nagradite isključivo za optimizaciju zaliha, a drugu za rast prodaje, vrlo brzo ćete dobiti lokalno savršene odluke i globalno loš rezultat. Zato kontroling mora razumjeti organizacijsku dinamiku: tko što mjeri, tko čime upravlja, gdje nastaju napetosti i kako uskladiti ciljeve da svi ne vuku na svoju stranu. Ako ne razumije ljude, kontroling može biti točan — ali neće biti utjecajan.

Iz perspektive menadžmenta, što je veća vrijednost: savršena analiza ili kvalitetno postavljeno pitanje?

Za mene je veća vrijednost kvalitetno postavljeno pitanje. Puno organizacija danas ima alate za praćenje brojnih parametara i rade kvalitetnu analizu nečega što možda uopće nije srž problema. Dobar kontroling često ne počinje s odgovorom, nego s time da zaustavi raspravu i pita: čekajte, što ovdje zapravo pokušavamo optimizirati? Kratkoročni rezultat? Profitabilnost? Održivost? Razinu usluge? Udio na tržištu? Kada se dobro postavi pitanje, i analiza postaje korisna. Bez toga, možete imati tehnički briljantnu podlogu koja poslovno ne vodi nikamo.

Više o temi na:  CONTROLING DAYS: "Partnerstvo menadžmenta i kontrolinga", 22.05.2026.