|
O viziji i misiji menadžere najčešće pitaju konzultanti koji dolaze u organizaciju kako bi im pomogli pri uvođenju nekog procesa, odnosno provođenju neke promjene u svrhu poboljšanja poslovanja. Njihov najčešći odgovor je da imaju neku davno napisanu misiju i viziju, ali da se niti sami ne sjećaju kako one točno glase. Ili da su one napisane na zahtjev marketinga, kako bi se u brošurama i web stranici bolje prezentirali potencijalnim korisnicima. Treća varijanta je da su uložili puno vremena i truda za izradu vizije i misije, koje su na kraju nalikovale vizijama i misijama većine drugih poduzeća te da, unatoč tome što su se trudili prezentirati ih zaposlenicima, oni ih nisu doživjeli kao nešto važno i ozbiljno. „Radije nas naučite kako motivirati zaposlenike, umjesto da nam pričate o viziji i misiji“ rečenica je koju konzultanti često čuju od svojih korisnika. Upravo ta rečenica zorno prikazuje koliko današnji menadžeri imaju slab uvid u istinsku snagu i pravu svrhu dobro napravljene i iskomunicirane vizije i misije.
Vizija i misija kao temelj organizacije
Za pravo razumijevanje njihove svrhe potrebno je vratiti se u najraniju fazu organizacije, u fazu kada je ona bila samo ideja u nečijoj glavi. Ta ideja se temeljila na odgovorima na tri ključna pitanja:
1. čime će se organizacija baviti,
2. po čemu će biti drugačija od već postojećih sličnih na tržištu, te
3. što želi postići svojim postojanjem.
Drugim riječima, svaka organizacija, dok još nije niti počela postojati, imala je vrlo jasno definiranu viziju i misiju (jer su odgovori na prethodno navedena pitanja u njihovoj osnovi). Štoviše, upravo je njihova snaga i uvjerljivost bila najvažnija da vlasnici ideje uopće krenu u njenu realizaciju, odnosno u osnivanje poduzeća.
Motivacijska energija vizije i misije
Energija potrebna za osnivanje i zaživljavanje poduzeća je vrlo velika, no pokretači ju imaju u neograničenim količinama, jer vjeruju u njegov smisao, svrhu i uspjeh. Toliko su entuzijastični da su uvjereni kako će svi koji dođu u doticaj s njihovom idejom biti jednako entuzijastični kao i oni. U početku se jako trude svima, kako novozaposlenima, tako i korisnicima, pričati o snazi te ideje, kako bi ih zainteresirali da i oni maksimalno predano sudjeluju u njenoj realizaciji. U tome i uspijevaju, pa se svi koji su sudjelovali u začetku rada nekog novog poduzeća, s radošću i laganom nostalgijom sjećaju njegovih početaka i velikog entuzijazma koji ga je pratio. Niti jedna aktivnost se nije činila nemoguća, svi su bili aktivno usmjereni u traženje rješenja za sve prepreke na koje su nailazili, svaki uspjeh je bio slavljen, a neuspjeh doživljavan samo kao korisna škola na putu prema uspjehu. Zbog te velike koncentracije znanja i želje za uspjehom, svaki cilj je bio jednostavno dostižan.
Slabljenje vizije i misije
Nakon tih sjajnih početaka organizacija doživljava nagli rast, a s njime dolazi i do usložnjavanja svakodnevnih poslovnih procesa. Vlasnici i menadžment više ne prenose novozaposlenima ideje o misiji i viziji organizacije, jer su i sami povučeni u svu složenost svakodnevnog poslovanja, a nekako misle i da se one podrazumijevaju, odnosno da će novozaposlenima već netko reći u kakvu su organizaciju došli raditi i što se od njih očekuje. S obzirom da se to ne događa, svi polako počinju zaboravljati koja je svrha organizacije u kojoj rade. Štoviše, svakodnevni problemi i poteškoće, suočavanje s raznim poslovnim izazovima bez dovoljno znanja ili uputa od strane menadžmenta dovode kod zaposlenika do sve većeg pada entuzijazma. Problemi postaju nepremostivi, ponašanje reaktivno i svi se nastoje obraniti od dodatnog rada i odgovornosti.
Tada se zaposlenici i menadžment počinju doživljavati kao dvije zasebne interesne skupine, jer više ne doživljavaju ciljeve poduzeća kao zajedničke. Isto se događa i među različitim odjelima koji se počinju doživljavati kako konkurencija, umjesto da imaju na umu važnost potrebe zajedničkog i koordiniranog rada za dolazak do zajedničkih ciljeva. Vizija i misija tako postaju vrlo daleke kategorije, bez ikakvog značenja za zaposlenike. Oni više ne doživljavaju njihovu snagu i smisao, pa tako ne mogu niti osjetiti poleti i entuzijazam pri njihovom ostvarenju. Problem je pritom što je osjećaj smisla, svrhe i zajedništva pri njihovom ostvarenju temelj istinske motivacije zaposlenika za rad u nekoj organizaciji. Ukoliko to nedostaje, rad postaje besmislen i demotiviran.
Novo osnaživanje vizije i misije
Zato je pri uvođenju bilo kakvih promjena u organizaciju u svrhu poboljšanja poslovanja, nužno vratiti se na same njene početke, odnosno podsjetiti menadžment na to koja je njena istinska svrha, s kojim ciljem je ona osnovana i što se njome htjelo postići. Ukoliko oni ponovno osjete smisao i svrhu te istinski povjeruju u nju, lako će ju moći sustavno prenositi na svoje zaposlenike i tako im dati potrebnu energiju za predan i motiviran rad. Tada će sve promjene moći biti prihvaćene kao dobrodošle i svi će se osjetiti osobno uključeni i odgovorni za njihovu provedbu, jer će konačno dobiti organizaciju u čiju svrhu i vrijednosti vjeruju i za koju osjećaju da njihovom radu daje puni smisao. Nakon toga je samo potrebno paziti da se vatra vizije i misije više nikada ne ugasi, jer su njena svjetlost, toplina i energija nužno potrebne za postizanje i održavanje vrhunskih rezultata uz zadovoljne zaposlenike.
mr. spec.Tanja Pureta, specijalist organizacijske i industrijske psihologije
Želite li naučiti kako planirati i pratiti učinkovitost "nemjerljive" vrijednosti u organizaciji, sudjelujte na specijalističkoj radionici:
|
